Da li bi trebalo da ponovim proceduru?
Pitanje: Napokon sam prošao iskustveno kroz Proces Prisutnosti. Međutim, uprkos tome što sam aktivirao završetak procesa, ja i dalje osećam da se nalazim usred njega. Pročitao sam deo knjige u kome se govori o posledicama Procesa, i osećam da "Ja još uvek nisam tamo!" Kad god pogledam u sebe, osećam duboki bunar tuge i straha koji (još uvek) nije isušen mojim konstantnim usmeravanjem "saosećajne pažnje" na njega. Osećam kao da tuga i strah vrebaju tik ispod površine celog mog života, a sada ih ne mogu izbeći niti ignorisati. Ova osećanja nastoje blokirati svaki osećaj radosti. Moja trenutna životna situacija je takođe nerazrešena. Ubrzo nakon započinjanja Procesa, morao sam svoju ženu odvesti u bolnicu jer se njeno stanje pogoršalo, a nakon dva meseca ona je i dalje u bolnici, oporavlja se od upale pluća, i biće joj potrebna dugoročna nega kada je (ako je uopšte) dovedem kući. Cela ova situacija bila je veoma efikasna kao glasnik za mnoge otiske, obuhvatajući sve aspekte života, smrti, zdravlja, finansija, itd.!! U cilju daljeg napretka, danas sam nanovo počeo da čitam knjigu Proces Prisutnosti, i po prvi put počeo uviđati da sam napravio neki pomak u dostizanju svesnosti sadašnjeg trenutka! Da li bi trebao da zaronim još jednom u Proces Prisutnosti, za drugi krug putovanja kroz proces? Otkrio sam, takođe, da je teško preneti svoja osećanja na zamišljeno unutrašnje dete kako bi "Uradio sve što je potrebno...". Ja tek treba da iskusim suze. Uvek se trudim da zamislim sebe kako pružam ruke ka detetu, govoreći "priđi mi, i bez obzira na sve, pružiću ti bezuslovnu ljubav i odobravanje, dokle god ne prođe ono što te muči." Nije bilo vizuelno naročito snažno, i nisam siguran šta još mogu da uradim da olakšam sebi ovo?
Odgovor: Da, zaronite još jednom u Proces. Trenutno sam zauzet ponovnim uređivanjem knrukopisa za drugo, revidirano izdanje. Prošlo je pet godina otkako sam napisao tu knjigu i od tada sam i sam još mnogo toga naučio o ovoj proceduri. Ono što je sada jasno je da većini nas treba otprilike tri prolaska kroz proceduru da bismo bili u stanju biti sa onim što jesmo, bez osećanja da nešto nije u redu. Iskustva koja sada proživljavate su ono što vam je potrebno da biste razrešili duboka emocionalna stanja o kojima pričate. Sa ponovnim prolaskom kroz proceduru, ići ćete sve dublje i postajaćete veštiji u korišćenju percepcijskih alata. Najvažnije je da verujete da je vaše iskustvo koje se u ovom trenutku odvija – bez obzira kako vam se on činio – validno. Ništa nije pogrešno – pokrenuli ste dubok proces i sada morate nastaviti podržavati sebe što odgovornije možete. Ovo postižete ponovnim ulaskom u proceduru.
Takođe, kada naše emocionalno iskustvo koje se javlja kao posledica prolaska kroz proceduru, ne smatramo validnim, te se ponašamo kao da bi stvari trebale drugačije da se odvijaju, tada na isti način ne prihvatamo ni stanje našeg unutrašnjeg deteta. Ovo saznanje je ključno. Samo onda kada smo u autentičnoj interakciji sa našim spoljašnjim životnim iskustvima i emocionalnim stanjima koje oni aktiviraju u nama, mi ćemo istovremeno bezuslovno biti sa našim unutrašnjim detetom. Reći da bezuslovno širimo ruke da bismo primili povređeno unutrašnje dete (neintegrisano emocionalno telo), a da se istovremeno ponašamo kao da bi naše životno iskustvo trebalo drugačije da se odvija i da ne bismo trebali doživljavati toliko emotivnih nemira, je kontradiktorno. Vaše emocionalno stanje u ovom trenutku je validno – bez obzira da li je puno straha, besa ili tuge. Biti bezuslovno sa njim, najbolje što možete u ovom trenutku, je isto kao i da ste bezuslovno sa svojim unutrašnjim detetom.
Odgovor: Da, zaronite još jednom u Proces. Trenutno sam zauzet ponovnim uređivanjem knrukopisa za drugo, revidirano izdanje. Prošlo je pet godina otkako sam napisao tu knjigu i od tada sam i sam još mnogo toga naučio o ovoj proceduri. Ono što je sada jasno je da većini nas treba otprilike tri prolaska kroz proceduru da bismo bili u stanju biti sa onim što jesmo, bez osećanja da nešto nije u redu. Iskustva koja sada proživljavate su ono što vam je potrebno da biste razrešili duboka emocionalna stanja o kojima pričate. Sa ponovnim prolaskom kroz proceduru, ići ćete sve dublje i postajaćete veštiji u korišćenju percepcijskih alata. Najvažnije je da verujete da je vaše iskustvo koje se u ovom trenutku odvija – bez obzira kako vam se on činio – validno. Ništa nije pogrešno – pokrenuli ste dubok proces i sada morate nastaviti podržavati sebe što odgovornije možete. Ovo postižete ponovnim ulaskom u proceduru.
Takođe, kada naše emocionalno iskustvo koje se javlja kao posledica prolaska kroz proceduru, ne smatramo validnim, te se ponašamo kao da bi stvari trebale drugačije da se odvijaju, tada na isti način ne prihvatamo ni stanje našeg unutrašnjeg deteta. Ovo saznanje je ključno. Samo onda kada smo u autentičnoj interakciji sa našim spoljašnjim životnim iskustvima i emocionalnim stanjima koje oni aktiviraju u nama, mi ćemo istovremeno bezuslovno biti sa našim unutrašnjim detetom. Reći da bezuslovno širimo ruke da bismo primili povređeno unutrašnje dete (neintegrisano emocionalno telo), a da se istovremeno ponašamo kao da bi naše životno iskustvo trebalo drugačije da se odvija i da ne bismo trebali doživljavati toliko emotivnih nemira, je kontradiktorno. Vaše emocionalno stanje u ovom trenutku je validno – bez obzira da li je puno straha, besa ili tuge. Biti bezuslovno sa njim, najbolje što možete u ovom trenutku, je isto kao i da ste bezuslovno sa svojim unutrašnjim detetom.
Zašto zaspim tokom svojih vežbi disanja?
Pitanje: Otkrio sam da tokom većine mojih vežbi disanja pre spavanja, verovatno "izgubim svest" (ili jednostavno zaspem) jer kad se probudim, otkrijem da je proteklo mnogo više vremena nego što sam očekivao. Da li treba da uradim nešto da sprečim takve situacije, ili će se to vremenom i upornošću, rešiti samo od sebe?
Odgovor: Ovo je izazvano talasima nesvesnog koje isplivava na površinu da bi bilo obrađeno. Većina ljudi koji započnu Proces Prisutnosti, u nekom trenutku zaspu tokom vežbi disanja. Ponekad ovo može da se nastavi danima ili nedeljama. Ako vam se dešava ista stvar, ustanite, umijte se hladnom vodom i nastavite sa vežbom. (Ako je padanje u nesvest često i ako se osećate dovoljno hrabri, vežbu disanja izvedite stojeći na jednoj nozi. Pašćete samo jednom, nakon toga malo je verovatno da će vaša svesnost dozvoliti da zaspete tako brzo. Šalim se, naravno, ali govorim i ozbiljno.) Jedini put koji vodi napolje iz nesvesnog je put koji prolazi kroz nesvesno. Kako postajemo uspešniji u obradi dubljih emocionalnih potpisa, ovo će iskustvo "padanja u san" na kraju proći. Istrajte.
Odgovor: Ovo je izazvano talasima nesvesnog koje isplivava na površinu da bi bilo obrađeno. Većina ljudi koji započnu Proces Prisutnosti, u nekom trenutku zaspu tokom vežbi disanja. Ponekad ovo može da se nastavi danima ili nedeljama. Ako vam se dešava ista stvar, ustanite, umijte se hladnom vodom i nastavite sa vežbom. (Ako je padanje u nesvest često i ako se osećate dovoljno hrabri, vežbu disanja izvedite stojeći na jednoj nozi. Pašćete samo jednom, nakon toga malo je verovatno da će vaša svesnost dozvoliti da zaspete tako brzo. Šalim se, naravno, ali govorim i ozbiljno.) Jedini put koji vodi napolje iz nesvesnog je put koji prolazi kroz nesvesno. Kako postajemo uspešniji u obradi dubljih emocionalnih potpisa, ovo će iskustvo "padanja u san" na kraju proći. Istrajte.
Kakav je to piskav zvuk koji čujem tokom svojih vežbi?
Pitanje: Tokom zadnjih godinu dana počeo sam doživljavati tinitus (veoma visok, piskav zvižduk). Ovo postaje uočljivije i izraženije sa praktikovanjem svesno povezanog disanja. Da li bih trebao koristiti taj zvuk kao tačku fokusa za milosrdnu svesnost, ili da se samo nastavim fokusirati na bilo koji osećaj koji doživljavam u datom trrenutku?
Odgovor: Iz ličnog iskustva mogu vam reći da tinitus nije "ništa loše" – u smislu da je simptom neke bolesti uha. Sama reč je još jedan medicinski izraz namenjen lekarima koji koriste fensi latinske izraze da bi pokušali i ponašali se kao da znaju o čemu pričaju, dok, u stvari, absolutno nemaju pojma. (Kao što je i meni rečeno da je manifestacija mog potisnutog emocionalnog sadržaja u vidu neurološkog bola, nazvana 'Hortonova Cefalgia'). Zvuk koji čujete je, u stvari, jedan od unutrašnjih zvukova koji su dostupni onima koji uspešno obraćaju pažnju na svoju unutrašnjost i uštimavaju se na prve šapate vibracionog carstva. To je dar, a ne prokletstvo. Umesto prepisivanja celog objašnjenja za ovo, jednostavno ću kopirati odličan članak koji je napisala Kiara Windrider, koji je u celosti dostupan na sajtu: http://www.experiencefestival.com/a/Vipassana_Meditation/id/1937
"TEHNIKA STRUJE ZVUKA
Tehnika struje zvuka, poznate kao božanski zvuk, je osnovna tehnika direktnog povezivanja sa dušom i JA SAM prisutnošću. Potiče od himalajskih majstora iz drevne Indije, i predstavlja temelj za praktikovanje Nada yoge, Sahaj yoge i Babađijeve kriya yoge, te za tehnike Sikh-a, kao što je Shabda yoga.
Kada elektricitet prolazi kroz dalekovod, on proizvodi zujanje. Isto tako, kada više spiritualne energije prolaze kroz strujni krug ljudskog tela, stvara se zajednička tačka – interfejs – između dva energetska polja koja, u našim glavama, možemo čuti kao struju zvuka. Sva kreacija je manifestacija zvuka, večnog OM. Taj isti zvuk može se čuti i osetiti u našim vlastitim telima. Vi ga možete prvo doživeti kao vrlo suptilan ton, toliko suptilan da je skoro subliminalan (ispod praga svesti). Kasnije, odnosno u dubljim stanjima meditacije, on može postati toliko glasan da davi sve ostalo u svojoj vlastitoj živosti. Struja zvuka može se različito doživeti, u zavisnosti od stepena naše unutrašnje usklađenosti.
Možete je čuti kao zujanje ili zvonjavu ili kao zvuk talasa duž obale. To bi mogao biti jasan ton zvona ili rika grmljavine. Bez obzira na to kako ga doživeli prvi put, kad obratite pažnju na taj zvuk, on postaje jači i koherentniji, sve dok se na kraju ne stopi u muziku sfera, u iskonski zvuk. Struja zvuka je veoma sladak osećaj suptilnog zvuka. U početku bi moglo da vam pomogne da pokrijete uši rukama, ili da odete na neko mesto gde možete biti absolutno mirni. Kako budete uspešniji u sprovođenju ove tehnike, konstantno ćete čuti taj ton, i on će vam služiti kao stalna veza sa dušom. Nakon nešto prakse, možda ćete primetiti da se kvalitet menja sa promenom ritma moždanih talasa. Takođe se menja kad ste u prisustvu vibraciono viših bića, poput Uzvišenih majstora. Možete početi razlikovati energije različitih majstora po razlici u tonu. Isto tako, kada ste u prirodi, upijajući živost zvukova i boja oko vas, počećete primećivati promene u struji zvuka kao da se povezujete sa različitim elementarnim energijama i duhovima prirode. Kako se vaša frekvencija bude podudarala sa frekvencijom drugog bića preko struje zvuka, možda ćete otkriti da postoji dublji nivo komunikacije koji počinje da se dešava."
Odgovor: Iz ličnog iskustva mogu vam reći da tinitus nije "ništa loše" – u smislu da je simptom neke bolesti uha. Sama reč je još jedan medicinski izraz namenjen lekarima koji koriste fensi latinske izraze da bi pokušali i ponašali se kao da znaju o čemu pričaju, dok, u stvari, absolutno nemaju pojma. (Kao što je i meni rečeno da je manifestacija mog potisnutog emocionalnog sadržaja u vidu neurološkog bola, nazvana 'Hortonova Cefalgia'). Zvuk koji čujete je, u stvari, jedan od unutrašnjih zvukova koji su dostupni onima koji uspešno obraćaju pažnju na svoju unutrašnjost i uštimavaju se na prve šapate vibracionog carstva. To je dar, a ne prokletstvo. Umesto prepisivanja celog objašnjenja za ovo, jednostavno ću kopirati odličan članak koji je napisala Kiara Windrider, koji je u celosti dostupan na sajtu: http://www.experiencefestival.com/a/Vipassana_Meditation/id/1937
"TEHNIKA STRUJE ZVUKA
Tehnika struje zvuka, poznate kao božanski zvuk, je osnovna tehnika direktnog povezivanja sa dušom i JA SAM prisutnošću. Potiče od himalajskih majstora iz drevne Indije, i predstavlja temelj za praktikovanje Nada yoge, Sahaj yoge i Babađijeve kriya yoge, te za tehnike Sikh-a, kao što je Shabda yoga.
Kada elektricitet prolazi kroz dalekovod, on proizvodi zujanje. Isto tako, kada više spiritualne energije prolaze kroz strujni krug ljudskog tela, stvara se zajednička tačka – interfejs – između dva energetska polja koja, u našim glavama, možemo čuti kao struju zvuka. Sva kreacija je manifestacija zvuka, večnog OM. Taj isti zvuk može se čuti i osetiti u našim vlastitim telima. Vi ga možete prvo doživeti kao vrlo suptilan ton, toliko suptilan da je skoro subliminalan (ispod praga svesti). Kasnije, odnosno u dubljim stanjima meditacije, on može postati toliko glasan da davi sve ostalo u svojoj vlastitoj živosti. Struja zvuka može se različito doživeti, u zavisnosti od stepena naše unutrašnje usklađenosti.
Možete je čuti kao zujanje ili zvonjavu ili kao zvuk talasa duž obale. To bi mogao biti jasan ton zvona ili rika grmljavine. Bez obzira na to kako ga doživeli prvi put, kad obratite pažnju na taj zvuk, on postaje jači i koherentniji, sve dok se na kraju ne stopi u muziku sfera, u iskonski zvuk. Struja zvuka je veoma sladak osećaj suptilnog zvuka. U početku bi moglo da vam pomogne da pokrijete uši rukama, ili da odete na neko mesto gde možete biti absolutno mirni. Kako budete uspešniji u sprovođenju ove tehnike, konstantno ćete čuti taj ton, i on će vam služiti kao stalna veza sa dušom. Nakon nešto prakse, možda ćete primetiti da se kvalitet menja sa promenom ritma moždanih talasa. Takođe se menja kad ste u prisustvu vibraciono viših bića, poput Uzvišenih majstora. Možete početi razlikovati energije različitih majstora po razlici u tonu. Isto tako, kada ste u prirodi, upijajući živost zvukova i boja oko vas, počećete primećivati promene u struji zvuka kao da se povezujete sa različitim elementarnim energijama i duhovima prirode. Kako se vaša frekvencija bude podudarala sa frekvencijom drugog bića preko struje zvuka, možda ćete otkriti da postoji dublji nivo komunikacije koji počinje da se dešava."
Da li treba sebe da nateram da prekinem sa zavisničkim ponašanjem?
Pitanje: Pre ili kasnije, ponoviću proces, premda ću uzeti sebi malo 'slobodnog' vremena. Moja poznanica mi je rekla da kad je drugi put prolazila kroz proces prestala da jede "hranu sa mnogo šećera i ugljenih hidrata" te da je time iskustvo procesa mnogo intenzivnije. Hrana je moja zavisnost, a ja nisam videla mnogo napretka u ovih 10 nedelja. Znam da ste govorili ljudima da ne prekidaju sa svojim zavisnostima dok prolaze kroz proces, ali da li to važi i za drugi prolazak, ili bi ipak moglo biti neke koristi od toga?
Odgovor: To je dobro pitanje i pokazuje koje korekcije treba da napravim u prerađenom tekstu Procesa Prisutnosti. Kad započnemo Proces po prvi put, nije nam od koristi da pokušamo i na silu prekinemo svako naše zavisničko ponašanje. Razlog tome je što ekstremno ponašanje izaziva da sva duboka nesvesna utiskivanja koja stoje iza ovih zavisnosti, odjednom isplivaju na površinu, dok mi još uvek nismo spremni da svesno sebi olakšamo prolazak kroz to iskustvo. Takva 'prinuda' neminovno vodi do iznenadnih erupcija straha, besa i tuge – u dozama koje mogu biti prevelike za nas, izazivajući u nama otpor. Mi možemo onda odustati od Procesa Prisutnosti, alata koji je stvoren da nam pomogne. Međutim, kad u njega ulazimo drugi ili treći put (moja je preporuka sada da se kroz Proces prođe najmanje tri puta), mi smo već percepcijski uvežbani da prepoznamo šta obrađujemo i kako sebi da olakšamo suočavanje sa svojim emocionalnim utiskivanjima. Iz tog razloga, sad smo u stanju da se promišljeno udaljimo od naših zavisnosti tako da možemo namerno pokrenuti svesnost o tome šta se nalazi u njihovoj osnovi. Isplati se odupreti se porivu za razmetanjem. Međutim, bez obzira na to na kom smo nivou rada, mi zadržavamo "blagost" kao ključnu osobinu. Autentično izlečenje ne dolazi iz nepotrebno nametnute patnje. To znači da je na nama da pronađemo ravnotežu – da bi se izbeglo da nas preterano ekstremne promene neminovno gurnu u intenzivnu reaktivnost. Nema žurbe. Spas ne leži u onome što jedemo ili u onome što ne jedemo – spasenje leži u shvatanju onoga što jede nas. A mi treba da budemo nežni u vezi sa tim, tako da pružimo sebi vremena i prostora da svarimo ova utiskivanja.
Odgovor: To je dobro pitanje i pokazuje koje korekcije treba da napravim u prerađenom tekstu Procesa Prisutnosti. Kad započnemo Proces po prvi put, nije nam od koristi da pokušamo i na silu prekinemo svako naše zavisničko ponašanje. Razlog tome je što ekstremno ponašanje izaziva da sva duboka nesvesna utiskivanja koja stoje iza ovih zavisnosti, odjednom isplivaju na površinu, dok mi još uvek nismo spremni da svesno sebi olakšamo prolazak kroz to iskustvo. Takva 'prinuda' neminovno vodi do iznenadnih erupcija straha, besa i tuge – u dozama koje mogu biti prevelike za nas, izazivajući u nama otpor. Mi možemo onda odustati od Procesa Prisutnosti, alata koji je stvoren da nam pomogne. Međutim, kad u njega ulazimo drugi ili treći put (moja je preporuka sada da se kroz Proces prođe najmanje tri puta), mi smo već percepcijski uvežbani da prepoznamo šta obrađujemo i kako sebi da olakšamo suočavanje sa svojim emocionalnim utiskivanjima. Iz tog razloga, sad smo u stanju da se promišljeno udaljimo od naših zavisnosti tako da možemo namerno pokrenuti svesnost o tome šta se nalazi u njihovoj osnovi. Isplati se odupreti se porivu za razmetanjem. Međutim, bez obzira na to na kom smo nivou rada, mi zadržavamo "blagost" kao ključnu osobinu. Autentično izlečenje ne dolazi iz nepotrebno nametnute patnje. To znači da je na nama da pronađemo ravnotežu – da bi se izbeglo da nas preterano ekstremne promene neminovno gurnu u intenzivnu reaktivnost. Nema žurbe. Spas ne leži u onome što jedemo ili u onome što ne jedemo – spasenje leži u shvatanju onoga što jede nas. A mi treba da budemo nežni u vezi sa tim, tako da pružimo sebi vremena i prostora da svarimo ova utiskivanja.
Zašto mi je Proces Prisutnosti toliko težak?
Pitanje: Prošao sam jednom kroz vašu knjigu (verovatno, previše brzo) i sada počinjem ponovno čitanje. Gotovo čim sam počeo sa čitanjem knjige, sve vrste intenzivnih "mogućnosti" počele su da mi se dešavaju. Iskustva su se ređala i to iskustva jača nego što sam ih ikad doživljavao tokom 12 godina meditacije i 16 godina trezvenosti. Ono što me muči jeste da mi se dešavaju stvari kao što su sitne saobraćajne nesreće, povredio sam koleno u biciklističkoj nezgodi. Zatim, sve vrste preokreta i rasta u mom braku i neke stvari koje izgledaju kao da sam potpuno odsutan! Ali, verujte mi, osećam se potpuno budan. Ništa ne propuštam!! Svaki komentar je dobrodošao.
Odgovor: Bez obzira koliko ja naglašavao da je ova procedura stvarna – da posvećivanje pažnje (čak i samim čitanjem teksta) našim neintegrisanim emocionalnim neprilikama utiče na naše životno iskustvo, ljudi, ipak, ne slušaju. Možda je to zato što nemamo referentnu tačku u ovom svetu za ono što reč 'stvarna' zaista znači... Žurimo kroz knjigu misleći da je to još jedna brza popravka, uprkos svim smernicama i preporukama da se ponašamo odgovorno kad pristupamo ovom procesu. Ovo nije igra. Ovo nije još jedna New Age-ovska igračka za metafizičku zabavu. Ova procedura je nešto stvarno i ima stvarni uticaj. Ona ne služi da bi omogućila naše slamanje prouzrokovano nezadovoljenim željama u našem životu.
Vaše trenutno iskustvo u trenutku uzimanja knjige u ruke, bez obzira na to kako se ono odvijalo, je vaš učitelj. Kada sledimo uputstva Procesa Prisutnosti koja su jasno iznesena u knjizi (kao što su: "ne žurite sa čitanjem ovog teksta", "dajte sebi vremena za integraciju", itd.), naše iskustvo je mnogo blaže nego kad proletimo kroz njega, ignorišući jasne smernice da to ne činimo, i pokušavajući sve rešiti u trenutku dok prolećemo kroz knjigu. Svi koji se osete savladani nakon započinjanja procedure – ili čak nakon čitanja teksta – imaju jednu zajedničku osobinu: a to je namera da razreše sve što je pre moguće. Takva namera negira nežnost, ritam kojim se može upravljati, i predstavlja svedočanstvo nedostatka naše odgovornosti za vlastito ukupno iskustvo. Ipak, posledica takvog ponašanja i namere je, sama po sebi, "naš učitelj". Naše iskustvo tokom prolaska kroz Proces Prisutnosti je mikrokosmos koji se direktno odražava u makrokosmosu našeg celokupnog životnog iskustva. U početku, niko ne prolazi kroz Proces Prisutnosti drugačije nego što trenutno prolazi kroz svoje ukupno životno iskustvo. Nestrpljiva osoba neće proći kroz proceduru strpljivo.
Shodno tome, način na koji putujemo kroz Proces Prisutnosti postaje, sam po sebi, učenje – jasno ogledalo koje nam ukazuje upravo na to kako živimo naše živote iz dana u dan. Učite iz tih lekcija i nesvesnost će se postepeno rastvoriti. Ignorišite ove lekcije i nastavićete lupati glavom o zid. Ovo je čista fizika! Ne koristi nam kada dozvoljavamo očaju da upravlja našim lečenjem, jer onda je ishod takođe očaj. Kako bi to moglo biti drugačije? Sada, zastanite, udahnite i nastavite kao da ste na putu koji nema kraja. Koliko biste drugačije pristupili ovoj proceduri kada biste znali da će vam ono što ona otkrije, biti od koristiti ostatak života? Zato što hoće. Ova procedura nas zauvek menja. Da li biste i dalje žurili kada biste reč 'zauvek' shvatili ozbiljno? To ne znači da procedura uzrokuje incidente o kojima pričate. Procedura je neutralna. Kriviti proceduru za nezgode u našem životu je isto kao kad bismo pištolj krivili za kriminal. Uvek primamo upravo ono što nam je potrebno da nas ošamari da bismo se probudili – pogotovo ako je šamar ono što nam najviše koristi. Univerzum je izuzetno velikodušan i milostivo neiscrpan po tom pitanju. I ja sam, takođe, nekada proletao kroz sve, koristeći svako iskustvo kao "sredstvo da postignem nešto drugo". Ali ne postoji ništa drugo – pa, gde mi to onda žurimo? Opustite se. Vodite računa o onome što se dešava pred vama, upravo sada, sa što je moguće većom pažnjom i nežnošću. To je sve što je potrebno da savladamo. Ostalo će se samo od sebe razrešiti.
Odgovor: Bez obzira koliko ja naglašavao da je ova procedura stvarna – da posvećivanje pažnje (čak i samim čitanjem teksta) našim neintegrisanim emocionalnim neprilikama utiče na naše životno iskustvo, ljudi, ipak, ne slušaju. Možda je to zato što nemamo referentnu tačku u ovom svetu za ono što reč 'stvarna' zaista znači... Žurimo kroz knjigu misleći da je to još jedna brza popravka, uprkos svim smernicama i preporukama da se ponašamo odgovorno kad pristupamo ovom procesu. Ovo nije igra. Ovo nije još jedna New Age-ovska igračka za metafizičku zabavu. Ova procedura je nešto stvarno i ima stvarni uticaj. Ona ne služi da bi omogućila naše slamanje prouzrokovano nezadovoljenim željama u našem životu.
Vaše trenutno iskustvo u trenutku uzimanja knjige u ruke, bez obzira na to kako se ono odvijalo, je vaš učitelj. Kada sledimo uputstva Procesa Prisutnosti koja su jasno iznesena u knjizi (kao što su: "ne žurite sa čitanjem ovog teksta", "dajte sebi vremena za integraciju", itd.), naše iskustvo je mnogo blaže nego kad proletimo kroz njega, ignorišući jasne smernice da to ne činimo, i pokušavajući sve rešiti u trenutku dok prolećemo kroz knjigu. Svi koji se osete savladani nakon započinjanja procedure – ili čak nakon čitanja teksta – imaju jednu zajedničku osobinu: a to je namera da razreše sve što je pre moguće. Takva namera negira nežnost, ritam kojim se može upravljati, i predstavlja svedočanstvo nedostatka naše odgovornosti za vlastito ukupno iskustvo. Ipak, posledica takvog ponašanja i namere je, sama po sebi, "naš učitelj". Naše iskustvo tokom prolaska kroz Proces Prisutnosti je mikrokosmos koji se direktno odražava u makrokosmosu našeg celokupnog životnog iskustva. U početku, niko ne prolazi kroz Proces Prisutnosti drugačije nego što trenutno prolazi kroz svoje ukupno životno iskustvo. Nestrpljiva osoba neće proći kroz proceduru strpljivo.
Shodno tome, način na koji putujemo kroz Proces Prisutnosti postaje, sam po sebi, učenje – jasno ogledalo koje nam ukazuje upravo na to kako živimo naše živote iz dana u dan. Učite iz tih lekcija i nesvesnost će se postepeno rastvoriti. Ignorišite ove lekcije i nastavićete lupati glavom o zid. Ovo je čista fizika! Ne koristi nam kada dozvoljavamo očaju da upravlja našim lečenjem, jer onda je ishod takođe očaj. Kako bi to moglo biti drugačije? Sada, zastanite, udahnite i nastavite kao da ste na putu koji nema kraja. Koliko biste drugačije pristupili ovoj proceduri kada biste znali da će vam ono što ona otkrije, biti od koristiti ostatak života? Zato što hoće. Ova procedura nas zauvek menja. Da li biste i dalje žurili kada biste reč 'zauvek' shvatili ozbiljno? To ne znači da procedura uzrokuje incidente o kojima pričate. Procedura je neutralna. Kriviti proceduru za nezgode u našem životu je isto kao kad bismo pištolj krivili za kriminal. Uvek primamo upravo ono što nam je potrebno da nas ošamari da bismo se probudili – pogotovo ako je šamar ono što nam najviše koristi. Univerzum je izuzetno velikodušan i milostivo neiscrpan po tom pitanju. I ja sam, takođe, nekada proletao kroz sve, koristeći svako iskustvo kao "sredstvo da postignem nešto drugo". Ali ne postoji ništa drugo – pa, gde mi to onda žurimo? Opustite se. Vodite računa o onome što se dešava pred vama, upravo sada, sa što je moguće većom pažnjom i nežnošću. To je sve što je potrebno da savladamo. Ostalo će se samo od sebe razrešiti.
Da li moj rad na ovoj proceduri može naškoditi drugoj osobi?
Pitanje: Sad sam u devetoj nedelji Procesa Prisutnosti, i to je bilo duboko i intenzivno putovanje. Mnoge stvari su isplivale tokom proteklih nekoliko nedelja (razni bolovi, situacije u mom životu, mnogo osećanja koja su trebala da se integrišu), ali sada se dešava nešto, i teško mi je da shvatim šta da uradim. Neko u mom životu (bivši muž) deluje mi zaista zastrašujuće, ljut je na mene na način na koji osećam kao preteći. To je ogledalo nečega u meni što isplivava, zar ne?
Odgovor: Da. Ako u unutrašnjosti osećate uticaj, onda je ova situacija ogledalo vašeg potisnutog straha i besa.
Pitanje: Trudim se da dišem kroz strah, ali ne znam šta da spolja uradim da bih ublažila ovu situaciju.
Odgovor: Ne pokušavajte da dišete "kroz strah", na način da 'pokušavate koristiti disanje kao sredstvo da strah nestane.' Umesto toga, bezuslovno budite sa strahom, dok on izranja u vašem životnom iskustvu, bez obzira na to da li taj strah doživljavate za vreme vaših 15-ominutnih vežbi disanja, ili mimo vežbi. Kad god se javi strah u vašoj svesti, budite sa njim bezuslovno kroz čistu osećajnu percepciju. Osetite ga onakvim kakav jeste i dozvolite mu da bude sa vama, takav kakav jeste. Ne pokušavajte da manipulišete iskustvom pokušavajući da preokrenete osećaj u nešto drugo, u nešto što biste više voleli da osećate.
Pitanje: U knjizi ste rekli da ljudi iz prošlosti koji su povezani sa nama, na neki način, prolaze kroz proces zajedno sa nama. Da li je to ono što se ovde dešava?
Odgovor: Verovatno.
Pitanje: Mogu li da ga povredim time što sam u ovom procesu, ako to podgreva njegovu ljutnju i uznemirava ga?
Odgovor: Absolutno ne, ovaj proces je u vezi vas, a ne u vezi njega. Vi "pričate priču". Jedini način na koji možete njega da povredite jeste ako reagujete na odraz koji primate od njega, tako što ćete ga emocionalno, mentalno ili fizički napasti. Vi ne raspirujete ništa u njemu, njegova vlastita utiskivanja ga izazivaju, baš kao što vaša izazivaju vas. Vi ste odgovorni za kvalitet vašeg iskustva, a on je odgovoran za svoje. Oprezno čistite ogledalo zbog odraza. Međutim, rečeno je: budite odgovorni za svoje blagostanje. Ako primetite da ste u stvarnoj fizičkoj opasnosti, odgovorite tako što ćete se fizički skloniti iz te neprilike, na bilo koji efikasan način. Međutim, čak i ako se sklonite, niste pošteđeni preuzimanja odgovornosti za strah koji je taj susret podigao u vama. Vaše je to osećanje straha. Vi se bojite svog vlastitog neintegrisanog besa.
Pitanje: Da li se i nakon 9 nedelja u procesu može očekivati da će se ovo veliko pitanje javljati da bi bilo očišćeno?
Odgovor: Da li zaista očekujete da ste u stanju da očistite utiskivanja koja se protežu kroz mnogo generacija, u samo devet nedelja bilo kakve procedure? Nemojte biti nerealni. Prvi prolazak kroz Proces Prisutnosti upoznaje nas sa alatima koji su potrebni za preuzimanje odgovornosti za kvalitet našeg iskustva. Ja sad svakom preporučujem da kroz proces prođe bar tri puta. To nas uči dinamici življenja kroz odgovor . Ova odgovornost da odgovaramo na naša životna iskustva se, zatim nastavlja do kraja našeg života. Dokle god smo na ovome svetu, suočavamo se sa našim utisnutim stanjem – koje je duboko i višeslojno. To je jedan od razloga zašto smo ovde.
Odgovor je način života koji prihvatamo u hodu, a ne nešto što ćemo praktikovati deset nedelja. Dugo nakon završetka procedure, suočavaćemo se sa izazovnim emotivnim susretima. Međutim, kada istreniramo sebe za percepcijski odgovor, i kada se počnemo ponašati u skladu sa njim, kvalitet naših susreta, bez obzira da li su izazovni ili ne, imaće drugačiju rezonancu. Biće prožeti svesnošću.
Izazovna iskustva u ljudskom životu će se i dalje dešavati, ali kada ih prihvatimo kroz svesnost odgovora, naša patnja postepeno će se smanjivati sve dok patnja ne nestane bez obzira koliko džombasta vožnja bila. Svako ima izazova u svom životu, a oni koji odgovaraju na njih umesto da reaguju, ne pate, oni ih, ma koliko im iskustva bila izazovna, prihvataju kao božanski dato sredstvo rasta.
Pitanje: Ili je nešto krenulo naopako ovde?
Odgovor: Ne. Vi primate upravo ono ša vam je potrebno u ovom trenutku da dovede vašu svesnost licem u lice sa onim što je duboko potisnuto u vašem vlastitom emocionalnom telu. Vaše iskustvo je validno, sada ga potvrdite i odgovorom umesto pričanjem priča punih straha i reagovanjem na njih.
Odgovor: Da. Ako u unutrašnjosti osećate uticaj, onda je ova situacija ogledalo vašeg potisnutog straha i besa.
Pitanje: Trudim se da dišem kroz strah, ali ne znam šta da spolja uradim da bih ublažila ovu situaciju.
Odgovor: Ne pokušavajte da dišete "kroz strah", na način da 'pokušavate koristiti disanje kao sredstvo da strah nestane.' Umesto toga, bezuslovno budite sa strahom, dok on izranja u vašem životnom iskustvu, bez obzira na to da li taj strah doživljavate za vreme vaših 15-ominutnih vežbi disanja, ili mimo vežbi. Kad god se javi strah u vašoj svesti, budite sa njim bezuslovno kroz čistu osećajnu percepciju. Osetite ga onakvim kakav jeste i dozvolite mu da bude sa vama, takav kakav jeste. Ne pokušavajte da manipulišete iskustvom pokušavajući da preokrenete osećaj u nešto drugo, u nešto što biste više voleli da osećate.
Pitanje: U knjizi ste rekli da ljudi iz prošlosti koji su povezani sa nama, na neki način, prolaze kroz proces zajedno sa nama. Da li je to ono što se ovde dešava?
Odgovor: Verovatno.
Pitanje: Mogu li da ga povredim time što sam u ovom procesu, ako to podgreva njegovu ljutnju i uznemirava ga?
Odgovor: Absolutno ne, ovaj proces je u vezi vas, a ne u vezi njega. Vi "pričate priču". Jedini način na koji možete njega da povredite jeste ako reagujete na odraz koji primate od njega, tako što ćete ga emocionalno, mentalno ili fizički napasti. Vi ne raspirujete ništa u njemu, njegova vlastita utiskivanja ga izazivaju, baš kao što vaša izazivaju vas. Vi ste odgovorni za kvalitet vašeg iskustva, a on je odgovoran za svoje. Oprezno čistite ogledalo zbog odraza. Međutim, rečeno je: budite odgovorni za svoje blagostanje. Ako primetite da ste u stvarnoj fizičkoj opasnosti, odgovorite tako što ćete se fizički skloniti iz te neprilike, na bilo koji efikasan način. Međutim, čak i ako se sklonite, niste pošteđeni preuzimanja odgovornosti za strah koji je taj susret podigao u vama. Vaše je to osećanje straha. Vi se bojite svog vlastitog neintegrisanog besa.
Pitanje: Da li se i nakon 9 nedelja u procesu može očekivati da će se ovo veliko pitanje javljati da bi bilo očišćeno?
Odgovor: Da li zaista očekujete da ste u stanju da očistite utiskivanja koja se protežu kroz mnogo generacija, u samo devet nedelja bilo kakve procedure? Nemojte biti nerealni. Prvi prolazak kroz Proces Prisutnosti upoznaje nas sa alatima koji su potrebni za preuzimanje odgovornosti za kvalitet našeg iskustva. Ja sad svakom preporučujem da kroz proces prođe bar tri puta. To nas uči dinamici življenja kroz odgovor . Ova odgovornost da odgovaramo na naša životna iskustva se, zatim nastavlja do kraja našeg života. Dokle god smo na ovome svetu, suočavamo se sa našim utisnutim stanjem – koje je duboko i višeslojno. To je jedan od razloga zašto smo ovde.
Odgovor je način života koji prihvatamo u hodu, a ne nešto što ćemo praktikovati deset nedelja. Dugo nakon završetka procedure, suočavaćemo se sa izazovnim emotivnim susretima. Međutim, kada istreniramo sebe za percepcijski odgovor, i kada se počnemo ponašati u skladu sa njim, kvalitet naših susreta, bez obzira da li su izazovni ili ne, imaće drugačiju rezonancu. Biće prožeti svesnošću.
Izazovna iskustva u ljudskom životu će se i dalje dešavati, ali kada ih prihvatimo kroz svesnost odgovora, naša patnja postepeno će se smanjivati sve dok patnja ne nestane bez obzira koliko džombasta vožnja bila. Svako ima izazova u svom životu, a oni koji odgovaraju na njih umesto da reaguju, ne pate, oni ih, ma koliko im iskustva bila izazovna, prihvataju kao božanski dato sredstvo rasta.
Pitanje: Ili je nešto krenulo naopako ovde?
Odgovor: Ne. Vi primate upravo ono ša vam je potrebno u ovom trenutku da dovede vašu svesnost licem u lice sa onim što je duboko potisnuto u vašem vlastitom emocionalnom telu. Vaše iskustvo je validno, sada ga potvrdite i odgovorom umesto pričanjem priča punih straha i reagovanjem na njih.
Da li ispravno radim vežbu disanja?
Pitanje: Da li biste mogli postaviti na YouTube kratak video u kome biste pokazali kako bi trebalo izvoditi vežbe disanja? Započeo sam Proces pre tri dana i još uvek nisam siguran da li vežbu radim ispravno. Ako ne možete postaviti video, možete li, molim vas, objasniti mi još jednom pauze između udisaja i izdisaja? Mislim da uopšte ne pravim pauze, ali ako poslušam pažljivo, primećujem malu pauzu, dugu samo delić sekunde. I bez obzira koliko se trudio da ne napravim tu pauzu, ona je još tu. Možda tako i treba da bude. Mislim da bi bilo dobro da neko iskusan pokaže kako se to radi.
Odgovor: Nameravam postaviti novi audio snimak na veb sajt, koji bi demonstrirao tehniku disanja, jer mnogo ljudi greši predpostavljajući da 'bez pauze' znači 'absolutno bez prekida između udisaja i izdisaja'. Ovo stalno pitanje proističe iz nerazumevanja jezika koji se koristi, a ne iz nedostatka razumevanja mehanizma disanja. Bez pauze znači da 'nema produženih prekida tokom kojih osoba ostaje potpuno bez daha između udisaja i izdisaja'. To treba da bude kratka praznina na prelasku od udaha ka izdahu. Ovaj kratak prekid je prirodan i ne trebate ga eliminisati. Međutim, ne pauzirajte ovu promenu, udišite i izdišite normalno, prirodno, kao svako drugo stvorenje koje diše. Dišite bez zaustavljanja i nemojte da ostajete bez daha duži period između udaha i izdisaja. Nisam siguran koliko sam bio u stanju da jasno objasnim. Siguran sam da će audio snimak pomoći.
Odgovor: Nameravam postaviti novi audio snimak na veb sajt, koji bi demonstrirao tehniku disanja, jer mnogo ljudi greši predpostavljajući da 'bez pauze' znači 'absolutno bez prekida između udisaja i izdisaja'. Ovo stalno pitanje proističe iz nerazumevanja jezika koji se koristi, a ne iz nedostatka razumevanja mehanizma disanja. Bez pauze znači da 'nema produženih prekida tokom kojih osoba ostaje potpuno bez daha između udisaja i izdisaja'. To treba da bude kratka praznina na prelasku od udaha ka izdahu. Ovaj kratak prekid je prirodan i ne trebate ga eliminisati. Međutim, ne pauzirajte ovu promenu, udišite i izdišite normalno, prirodno, kao svako drugo stvorenje koje diše. Dišite bez zaustavljanja i nemojte da ostajete bez daha duži period između udaha i izdisaja. Nisam siguran koliko sam bio u stanju da jasno objasnim. Siguran sam da će audio snimak pomoći.
Tražim nekog sa kim ću raditi Proces Prisutnosti!
Pitanje: Pročitao sam knjigu i želim iskustveno ući u ovaj proces. Kao što ste naveli, bilo bi bolje ako imamo još nekog u ovom procesu, da bude svedok. Da li sam dobro razumeo?
Odgovor: Ne tražite nikoga da biste počeli postupak, jer to nije potrebno. Pravilo je sledeće: ako u tvojoj blizini nema nikog ko je hteo krenuti na ovo putovanje, tada vama to i nije potrebno. Ako osećate potrebu da nađete nekog pre nego što započnete proceduru, tada je korisnije za vas da zaronite u proces momentalno, te da ga obavite sami i da ga iskoristite da razrešite ovu potrebu za društvom (strah). Ne kažem da 'je bolje' imati nekog – to nisu bile moje reči koliko se sećam, to je vaše pogrešno tumačenje teksta. Može biti korisno kad ste u blizini drugih koji rade ovaj proces, ali bolje je da ga radite sami. Ne bojte se započeti ovaj rad. Sva potvrda koja vam je potrebna može se naći na veb sajtu THE PRESENCE PORTAL. A to je u suštini jedina značajna uloga u imanju nekoga oko sebe dok radite proceduru: da potvrdi da je ono što vam se dešava validno tako što ćete opažati slične pojave koje se takođe odvijaju u njihovom iskustvu. Vaš doživljaj Procesa Prisutnosti, bez obzira kako vam se odvijao, jeste validan. Zaronite u njega, sada, i ne dozvolite da ovo pitanje postane razlog odlaganja.
Odgovor: Ne tražite nikoga da biste počeli postupak, jer to nije potrebno. Pravilo je sledeće: ako u tvojoj blizini nema nikog ko je hteo krenuti na ovo putovanje, tada vama to i nije potrebno. Ako osećate potrebu da nađete nekog pre nego što započnete proceduru, tada je korisnije za vas da zaronite u proces momentalno, te da ga obavite sami i da ga iskoristite da razrešite ovu potrebu za društvom (strah). Ne kažem da 'je bolje' imati nekog – to nisu bile moje reči koliko se sećam, to je vaše pogrešno tumačenje teksta. Može biti korisno kad ste u blizini drugih koji rade ovaj proces, ali bolje je da ga radite sami. Ne bojte se započeti ovaj rad. Sva potvrda koja vam je potrebna može se naći na veb sajtu THE PRESENCE PORTAL. A to je u suštini jedina značajna uloga u imanju nekoga oko sebe dok radite proceduru: da potvrdi da je ono što vam se dešava validno tako što ćete opažati slične pojave koje se takođe odvijaju u njihovom iskustvu. Vaš doživljaj Procesa Prisutnosti, bez obzira kako vam se odvijao, jeste validan. Zaronite u njega, sada, i ne dozvolite da ovo pitanje postane razlog odlaganja.