Izuzetno mi je drago da mogu da vam poželim dobrodošlicu na moj prvi blog u životu. Na ovaj potez inspirisali su me Vina, Leci, Ivan i ostali Ratnici svetlosti (sve vas mnogo pozdravljam, moji svetlosni drugari).
Ubrajala sam sebe u one stidljive, u one koji nikad nemaju šta reći, jer misle da nikog ni ne interesuje šta bi oni imali reć'. I zamislite, stvarno je tako i bilo, jer Zakon Privlačnosti donosi nam upravo ona iskustva čije se frekvencije poklapaju sa frekvencijama naših vibracija. Zaista sam sretala ljude koje nije zanimalo šta imam da kažem, nije ih zanimalo ni šta mislim, niti kako se osećam. Takva iskustva su daleko od prijatnih...
Osećala sam se loše, sve je bilo crno, zaista nisam videla svetlost na kraju tunela. Što je još strašnije, nisam čak ni primećivala da sam u tunelu, da sam "depresivna", sve dok mi moja sestra, moj anđeo čuvar, nije pružila ruku spasa, dok me nije prodrmala iz moje učmalosti svojom bezuslovnom ljubavlju. Tada sam počela korisnije trošiti vreme provedeno na netu. Tada sam se nanovo upoznala sa ZP, sa Luiz Hej, tom fenomenalnom ženom, Džozefom Marfijem, Antoni de Melom, a posebno su me oduševili Abraham i njihovo učenje. Ima tu još mnogo, mnogo sjajnih učitelja sa čijim učenjima sam se upoznala na sajtu Ratnika svetlosti i na Forumu Ratnika svetlosti. Tu stvarno obitava grupa odličnih ljudi uvek spremnih da pomognu i podele svoje ogromno znanje u jednoj divnoj, opuštenoj, porodičnoj atmosferi. Pričaću vam još o tome, a još bolje, svratite sami i uverite se...
Ubrajala sam sebe u one stidljive, u one koji nikad nemaju šta reći, jer misle da nikog ni ne interesuje šta bi oni imali reć'. I zamislite, stvarno je tako i bilo, jer Zakon Privlačnosti donosi nam upravo ona iskustva čije se frekvencije poklapaju sa frekvencijama naših vibracija. Zaista sam sretala ljude koje nije zanimalo šta imam da kažem, nije ih zanimalo ni šta mislim, niti kako se osećam. Takva iskustva su daleko od prijatnih...
Osećala sam se loše, sve je bilo crno, zaista nisam videla svetlost na kraju tunela. Što je još strašnije, nisam čak ni primećivala da sam u tunelu, da sam "depresivna", sve dok mi moja sestra, moj anđeo čuvar, nije pružila ruku spasa, dok me nije prodrmala iz moje učmalosti svojom bezuslovnom ljubavlju. Tada sam počela korisnije trošiti vreme provedeno na netu. Tada sam se nanovo upoznala sa ZP, sa Luiz Hej, tom fenomenalnom ženom, Džozefom Marfijem, Antoni de Melom, a posebno su me oduševili Abraham i njihovo učenje. Ima tu još mnogo, mnogo sjajnih učitelja sa čijim učenjima sam se upoznala na sajtu Ratnika svetlosti i na Forumu Ratnika svetlosti. Tu stvarno obitava grupa odličnih ljudi uvek spremnih da pomognu i podele svoje ogromno znanje u jednoj divnoj, opuštenoj, porodičnoj atmosferi. Pričaću vam još o tome, a još bolje, svratite sami i uverite se...
Tu negde sam prošla i Proces Prisutnosti, pisala sam o tome ovde, na sajtu, prevodila neke tekstove i videe. Htedoh proći Proces još jednom - nije mi se dalo. Verovatno još nisam spremna potpuno uroniti u njega. Proces je fenomenalna tehnika, zaista jeste, pere iznutra i spolja, izvrće čovekovu unutrašnjost...Možda ću mu se jednom vratiti, a možda i ne... Biće onako kako je najbolje za mene...
Međutim, u svom tom moru raznih foruma, tekstova, pdf-ova, YouTube-ova i ostalih "nosača" znanja, ja sam potpuno ignorisala praksu...svesno... Bilo je raznih izgovora, te nemam vremena, te samo još ovo da pročitam, vidi, ovo je još jednostavnije, itd., itd... Zvuči li vam poznato? Verujem da većini zvuči...
Srećom (stvarno imam odlične anđele čuvare koji mi sede na ramenu i rade full radno vreme) opet na forumu Ratnika Svetlosti, jedna članica, moja Duša Pozitivna, izvukla me je iz tog vrzinog kola i "naterala" na akciju...
I ovaj blog je jedan vid moje terapije... I dalje se osećam prilično kao što sam opisala na početku teksta, ali sad učim kako da me bude "baš briga" za razna mišljenja. Onaj koga zanima - čitaće, a koga ne zanima - neće. Ništa se strašno neće dogoditi čak ni ako niko ovo ne bude čitao :) .